Ako želiš da postigneš uspeh, kreni putem do istog. Ne sutra, ne sledeće godine, kreni odmah. Pre dve godine sam se prvi put susrela sa nekim ko je ozbiljnije govorio o Informacionim Tehnologijama. Prvi put mi je pažnja bila usmerena samo na tu priču. Tokom dana, tokom čitave nedelje. Kada slušamo o novim činjenicama, obično saslušamo da bismo ispoštovali govornika. Neke nas i zainteresuju, neke čujemo samo trenutno.
Ovo je za mene bila novina koja me je zadržala i te kako. A jeste bila novina. Ne sama tema, već kompletan sadržaj. Kao neko ko se bavi društvenim naukama, nisam ni imala dodir sa nečim što je potpuno suprotno. Osim toga, žena sam. Grupa koja po nekom “pravilu” nije baš predodređena nečemu čime se godinama unazad bavi samo suprotan pol. E, ne može. 21. prvi vek, promenjen svet, hajde da menjamo i “pravila” i pravila! Ja sam krenula. Hoćeš li i ti?
Danas je mogućnost da radiš na sebi na izuzetnom nivou.
Razmišljala sam o upisu drugog fakulteta, iščitala sve moguće forume o privatnim školama, akademijama, kursevima. Cene su različite. Ali, većina onih koji ih pohađaju, očekuju da im se po plaćanju znanje prospe u glavu ili usadi nekom čudnom magijom. I onda su nezadovoljni, odustaju. Znanje se ne prosipa, ne dobija preko noći. Na kraju, svako od nas je rođen neznajući čak ni svoje ime. Znanje se usvaja. Čitas, pamtiš, pokušaš da to u praksi primeniš.
Dakle, pretraživač, tutoriali. Ima ih. Moram da napomenem da je na početku potrebna izuzetna motivacija, volja i podrška. Ja sam sve to, na sreću, imala. I imam. Samo najuži krug ljudi je znao za moju novu ideju, i od svakog sam dobila savet, linkove različitih sajtova za učenje, i osmeh kada pošaljem nešto urađeno, nešto što će mi za par godina, nadam se, biti smešno. Ovoga puta je situacija malo drugačija, naučila sam da kažem: “ovo sam ja uradila. JA. Niko drugi.”
Bila sam na meetup – u.
Ove nedelje sam bila malo aktivnija i van kuće, van tutoriala. Od prijatelja koji je dugi niz godina u ovom poslu, dobila sam poziv za meetup PHP programera koji je bio održan u KC gradu. To je zapravo bilo predavanje ljudi koji prvi put predaju i suočavaju se s tremom, da bi kasnije bez ikakvih poteškoća obavljali ovaj zadatak. Moram da dodam da je ogroman citat na početku slajda glasio: “Jezik ne zna za granice.” A onda je i prvi deo uvodnog predavanja bio o lingvistici.
Koleginica i ja (obe sa drušvenih nauka) smo čini mi se, u tom trenutku znale apsolutno svaki pomenuti pojam, ali samo o pomenutoj temi. Eto ohrabrenja. Možeš znati mnogo više no što misliš, čak i kada si nooberka. Jer, koliko god ne delovalo srodno, sve se može na ovaj ili onaj način povezati. Uzgred, ja nisam zainteresovana za PHP, ko jeste i želi da počne sa tim, može mi se javiti za neke dodatne informacije.
Nakon “susreta” se možeš bilo kom (budućem) kolegi obratiti, svi će rado porazgovarati sa tobom i svojim iskustvom rešiti sve tvoje nedoumice. Zbog čega sam prisustvovala događaju koji me za sada ne interesuje? Da bih upoznala ljude. Da bih bila bliže svetu programiranja. Da li ću opet? Why not? U sledećem postu, pisacu šta sam izabrala, zašto i kako baš to. I sledi niz tutoriala uz koje ispijam prvu jutarnju kafu. Hajde da učimo zajedno!